Forbes: Island je nova meka za električne automobile!
Forbes, ugledni američki poslovni magazin, tvrdi kako je Island nova meka za električne automobile! Zašto, pitate se.
Za početak, oko 75% populacije (225 tisuća ljudi) ove otočne zemlje smješteno je unutar 60 km od Reykjavika, glavnog grada Islanda, dok su ruralna područja povezana prometnicama ukupne dužine oko 1350 kilometara. Kako navodi Forbes, ondje bi bilo dovoljno postaviti svega 14 stanica za brzo punjenje baterija električnih automobila.
Kada ovdje uračunamo činjenicu da je Island smješten na području s visokom koncentracijom vulkana, a time i velikim geotermalnim potencijalom (Island je najbogatija zemlja na svijetu po broju geotermalnih izvora), postaje poprilično jasno zašto je ugledni poslovni magazin odabrao upravo Island kao novu meku za električne automobile.
Reykjavik: 87% domova se grije pomoću geotermalne energije!
Island, naime, 80% potrebne energije dobiva iz jeftinih obnovljivih izvora energije, prije svega onih geotermalnih (zalihe toplinske energije ispod Zemljine površine), a zatim i vode (mnoštvo rijeka i vodopada koriste se za proizvodnju struje), a samo 3% iz prljavog ugljena.
Navedeni podaci glavni su aduti u borbi protiv zagovornika teorije kako električni automobili premještaju zagađenje s jednog mjesta na drugo, aludirajući na proizvodnju struje iz prljavih elektrana na ugljen.
Jeste li znali da se najveći geotermalni sistem koji služi za grijanje nalazi u Reykjaviku. Ondje, naime, gotovo 87% domova koristi geotermalnu energiju! Nadalje, 19.1% električne energije na Islandu se dobiva iz geotermalnih izvora.
Poznato je kako Island do 2050. godine želi postati energetski potpuno neovisan!
Sve blagodati ove zemlje prepoznao je i japanski Mitsubishi, koji je odabrao Island kao jednu od zemlja u kojoj će isporučivati svoj električni model i-MiEV. Island je zauzvrat odlučio kako se ovakvi automobili neće dodatno oporezivati prilikom uvoza.
Započeli s vodikom, revolucija propala,...
Vrijedi napomenuti kako je Island svoju ekonomiju kao prvu na svijetu planirao temeljiti na vodiku. Tako je Shell još 2003. godine ondje otvorio komercijalnu postaju upravo s ovim gorivom. Vodik je ubrzo počeo pogoniti gradske autobuse Daimler-Benz Citaro s gorivim ćelijama, a kasnije i nekoliko Toyota Prius tvrtke Quantum Technologies. Usprkos odličnom startu, revolucija nije doživjela značaj uspjeh. Razloga je nekoliko, a nepostojanje masovne proizvodnje automobila pokretanih ovim gorivom, rastuća popularnost onih električnih i globalna ekonomska kriza, samo su neki od njih.
